Aconcagua2Planinarsko alpinistički klub Summit je u okviru projekta 7 SUMMITS samostalno organizovao ekspediciju na najviši vrh Južne Amerike Aconcagua, visine 6962m. U ekspediciji su učestvovali Miroslav Bundalo i Miroslav Trivić, iz Banja Luke, kojima je ovo treći uspon od sedam, nakon najvišeg vrha Evrope (Elbrus) i Afrike (Kilimanjaro). Ekspedicija je izvedena od 03-13.februara, a sam vrh je ispenjan nakon rekordnih 8 dana.


Dozvolu smo dobili na 20 dana, od 03-23 februara, ali smo zbog vremenske prognoze morali ubrzati uspon, tako da smo preskočili nekoliko aklimatizacija, nadajući se da će se organizam dobro prilagoditi visini, što se ispostavilo tačno. U trenutku kad smo započeli penjanje, na vrhu je bio vjetar brzine preko 100kmh tako da se tih dana nije niko ni penjao, a prognoza je govorila da će samo 11-12. februar biti sa vjetrovima 30-40kmh i temperaturam oko -20 stepeni celzijusovih, što je bilo prihvatljivo za uspon, izjavio je Bundalo

U kampu Confluensia trebali smo ostati 2 dana, gdje bi dan nakon dolaska uradili aklimatizaciju, do kampa Francia, ali smo zbog vremenske prognoze uradili aklimatizaciju isti dan, i odmah ujutro produžili za Bazni kamp Plaza de Mulas koji se nalazi na 4300mnv, i do njega nas je  dijelilo 30-ak km pješačenja kroz dolinu smrti, kotlinu u kojoj bjesne vjetrovi, koji sa sobom podižu prašinu, i do baznog kampa nas je dijelilo oko 1000m visine. Odmah sutra radimo aklimatizaciju do kampa Canada, i vraćamo se u bazni kamp na spavanje. Sljedeći dan spavamo u visinskom kampu br. 1, i nakon toga idemo u visinski kamp br.2 Nido de Condores koji se nalazi na 5400mnv, izjavio je Trivić

Aconcagua1

Nakon Nida, nismo imali mnogo vremena, jer smo morali kalkulisati i sa vremenskom prognozom, i sa stanjem u kojem smo se nalazili, i sa količinom hrane koju imamo, i sa dosta drugih faktora, jer je penjanje na ovakve vrhove jako složen proces, gdje samo jedna pogrešna procjena može da bude fatalna, i po uspon, a nerijetko i po život planinara. Dogovorili smo se da idemo na sve ili ništa, i odlučili smo da se 10-og februara uputimo ka zadnjem visinskom kampu Colera koji se nalazi na visini od 5900m, i da odmah ujutro, bez aklimatizacije pokušamo uspon na vrh Cumbre Norte, visok 6962m, najviši vrh južne Hemisfere, i najviši vrh van Himalajskog vijenca. Na uspon smo krenuli oko 6 ujutro, praćeni temperaturama nižim od -20, i jakim vjetrom, sto nas je dosta usporavalo, ali pred sam vrh vjetar je oslabio, ali nas je čekala Canaleta, najteži dio uspona, 300 metara visinske razlike stijene nagiba 45%, okovane sa snijegom i ledom, kao i kamenjem, što je još više otežavalo uspon. Nakon nešto manje od 10 sati našli smo se na samom vrhu. Na vrhu u tom trenutku nije bilo vjetra, što je nešto nepojmljivo za Akonkagvu, na kome duvaju vjetrovi brzine i preko 200kmh, i gdje se temperature spuštaju i ispod -40 stepeni. Na vrhu smo se zadržali oko 20-ak minuta, gdje smo uradili fotke sa zastavama sponzora nakon čega nas je čekalo oko 5 sati pješačenja do visinskog kampa br.3 gdje smo planirali prenoćiti, izjavio je Bundalo.

Već vidno izmoreni, odlučili smo da se spustimo do baznog kampa, gdje ćemo prespavati, i odmah ujutro nastaviti prema izlazu iz nacionalnog parka, do kojeg nas je čekalo vise od 40km zamornog pješačenja. Došli smo do izlaza, odjavili dozvole, i uputili se autobusom ka Mendozi, gradu udaljenom oko 200km, gdje smo planirali da se odmorimo i okrijepimo, izjavio je Trivić

Pripreme su bile svakodnevne i dosta naporne, i uzimale su mnogo vremena, a najviše nas je iscrpljivala upravo potraga za sponzorima, i na žalost svaki put se najviše ¨potrošimo¨ upravo na tom dijelu. I evo i sad smo imali priliku da vidimo kako to rade planinari iz drugih država. Angažuju agenciju, vodiča, kuhara, i njihovo je samo da penju. Možda to nekima izgleda kao luksuzno planinarenje, ali moramo biti svjesni da su došla druga vremena, kad imaš priliku da sačuvaš višak energije koja je potrebna za uspon. I nekad upravo ta razlika znači da li ce se popeti vrh ili ne. Neko ko posmatra sa strane će vjerovatno reći da je lako popeti planinu kad imaš nosača, ali to nije istina. Nosači, vodiči, kuhari, su samo dio uvježbane ekipe koja se trudi da planinarima olakša njihov put ka vrhu. Poznata je i činjenica da se tijelo bolje aklimatizuje kad je pod manjim opterećenjem, tako da su to sve stvari koje povećavaju šansu za uspješan uspon. S nama su ovaj put bili planinari osvajači Mont everesta, Denalija i mnogih drugih planina, koji su imali angažovanu agenciju. Naravno, te usluge se dodatno plaćaju, tako da sebi ne možemo još uvijek priuštiti takve stvare, ali nadamo se da će se to uskoro promijeniti i kod nas, izjavio je Bundalo.

Na kraju želimo da se zahvalimo porodicama i prijateljima koji su bili uz nas svo vrijeme. Posebnu zahvalnost dugujemo sponzorima bez kojih ova ekspedicija ne bi bila izvedena: Grad Banja Luka, Ministarstvo porodice, omladine i sporta, Ministarstvu trgovine i turizma i Banjaluckoj pivari. Specijalnu zahvalnost dugujemo Albanskoj ekspediciji, osvajačima Mt Everesta koji su nam pružili nesebičnu pomoć.

Akonkagva - Kameni stražar
Akonkagva je najviši vrh Južne Amerike i ujedno najviši vrh izvan azijskog kontinenta. Nalazi se u masivu Anda, koji se prostire duž obale Tihog okeana u dužini od 7.300 kilometara. Širina masiva iznosi od 200 do 700 kilometara. Najviši vrh pripada Argentini i u neposrednoj je blizini granice sa Čileom. Ime Akonkagva potiče od domorodačkih riječi "Aconca-Hue", što znači Kameni stražar.
Sa planine počinje da teče istoimena rijeka, koja se uliva u Tihi okean u Čileu.
Osvojiti Akonkagvu godišnje pokušava oko 3.500 planinara iz cijelog svijeta, a nekim godinama je procenat uspjesnosti manji od 20%. Prvi čovjek koji se popeo na njen vrh bio je Švajcarac Matijas Curbrigen, 14. januara 1897. godine.
Akonkagva je veoma zahtjevan i opasan vrh. Svake godine dešavaju se nesreće sa tragičnim krajem za mnoge ljubitelje visina. Planinare na Akonkagvi očekuju tri krajnje opasna rizika: razrijeđen vazduh, orkanski, ledeno hladan vjetar i stijene koje se odronjavaju. Nije neuobičajeno da se temperatura spusti 40 stepeni ispod nule i da vjetar duva brzinom preko 200km/h.
 
Ekspedicija
2 člana
8 dana do vrha
2 dana silaska
6.962 m visina planine